25. kol 2015.

Razvijanje privlačne sile


PRIVLAČNA SILA

Trebali biste naučiti biti privlačni. Svatko posjeduje privlačnu silu, snagu kojom privlači stvari prema sebi - pravoga muža, pravu ženu, pravi posao i tako dalje. Ako vaša privlačna sila nije snažna, privući ćete pogrešne ljude ili stvari. Morate naučiti razviti istančanu kvalitetu privlačne sile kojom možete privući stvari koje želite i koje su dobre za vas. Svako je ljudsko biće medij kroz koji teče Božja privlačna sila, ali materijalne želje, osveta, mržnja i osjećaj manje vrijednosti isprepliću se s njome. Ne sprečavajte tu silu. Meditacija je laboratorij u kojem znate da su Bog i Njegova privlačna sila s vama. Kamo god išli, širite dobrotu. Dopustite da se vaše srce ispuni Bogom, da se vaše oči ispune Bogom.

U nama postoji privlačna sila kojom privlačimo one koji imaju živi odnos s njom. Ljudsko biće ne može privući kamen jer kamen nema odnos s ljudskim bićem. Znamo da magnet ima određeni raspon i snagu. Mali magneti privlače male predmete. Veći magneti privlače veće predmete. Ljudski magnet privlači u skladu sa snagom svoje privlačnosti. Neki ljudi privlače fizičko, neki mentalno, a neki privlače duhovno, ovisno o tome kakva vrsta magneta žele biti. Mi moramo razviti dvije vrste privlačne sile: jednu, kojom ćemo privlačiti Boga, i drugu, kojom ćemo privlačiti svoje materijalne potrebe. Ako se svom svojom privlačnom silom koristimo za privlačenje materijalnog, prije ili kasnije ćemo se razočarati. Istina je da nam je Bog dao tijelo i da na njega moramo paziti, ali ako najprije razvijemo duhovnu privlačnu silu, ona će nas na pravilan način voditi i prema ostvarenju materijalnih potreba.

Oslobodite tijelo otrova kako biste mogli imati privlačnu silu. Ako je vaše tijelo ispunjeno otrovima, uvidjet ćete da je vaša energija u nekoj mjeri ograničena. Pokušajte se očistiti od tih otrova. Ako ste čisti iznutra, sva se vaša energija može odražavati kroz vaše oči, lice i tijelo. Morate paziti na svoju prehranu. Sirova hrana proizvodi privlačnu silu. Kokos proizvodi mnogo privlačne sile. Repa, špinat i zelena salata puni su životne energije i daju privlačnu silu. Prevelike količine mesa uzrokuju gubitak privlačne sile jer se životinjska privlačna sila stapa s vašom duhovnom privlačnom silom. Meso uzrokuje preveliku usmjerenost na fizički plan pa ste tada skloniji privlačiti fizičke prijatelje umjesto duhovnih. Meso također proizvodi neprirodan seksualni život. Malo mesa neće vam naškoditi, ali ako vam ude u naviku da ga jedete svakodnevno, uništit će vašu privlačnu silu. Jedite dobre zamjene za meso i više orašastih plodova.

Previše bjelančevina i hrane zasićene škrobom zadržavaju otrove u tijelu. Obilne količine voća i povrća mogu vam pomoći u razvijanju privlačne sile. Voće ima još veću privlačnu silu od povrća. Prepuno je sunca i životne energije. Prejedanje je loše. Post je vrlo dobar jer vašem želucu daje odmora. Ono što jedete učinit će vaše oči i cijelo vaše tijelo privlačnim i osnaženim.

Moramo razviti fizičku privlačnu silu kako bismo imali snažno tijelo koje može slušati naše zapovijedi. Punjenje tijela energijom razvija snažnu privlačnu silu. Kako biste stekli mentalnu privlačnu silu, morate sve činiti uz duboku koncentraciju. Ljudi koji su ostvarili vrhunac u bilo kojem zanimanju ili bilo kojoj vrsti posla, imaju snažnu privlačnu silu. Onaj koji je rob bilo kojem osjetilu gubi privlačnu silu. Tko ima kontrolu nad osjećajima, razvija privlačnu silu. Razvoj i održavanje staloženog uma bez velikih uzbuđenja put je prema životu snažne privlačne sile. Emocionalna se uzbuđenja moraju pretvoriti u snagu i voditi mudrošću. To donosi snažnu privlačnu silu.

Svako gledanje, slušanje ili podizanje dlanova odašilje magnetsku struju. Ako ste odsutni, nemate privlačnu silu. Sa svakom odaslanom misli, odašiljete i energiju. Razmišljate li o nečem drugom pri obavljanju bilo kojeg posla, energija vam je podijeljena. Kad svu svoju pažnju usmjerite na ono što radite, razvijate privlačnu silu. Biti čvrst privlačno je; biti pravedan privlačno je; biti dobar privlačno je.

Moramo paziti s kim se družimo jer stalno razmjenjujemo privlačnu silu s drugim ljudima, i to mislima, rukovanjem i gledanjem u oči. Čim se s nekim rukujemo, stvara se magnet. Snažnija osoba predaje svoju vibraciju drugoj osobi. Postajemo poput ljudi s kojima se družimo, ne govorom, nego tihim magnetskim vibracijama koje naša tijela odašilju. Kad uđemo u polje njihove privlačne sile, postajemo poput njih. Ako čovjek želi postati umjetnik, mora se družiti s umjetnicima. Ako želi postati dobar poduzetnik, mora se družiti s uspješnim poduzetnicima. Ako želi postati duhovni div, mora se družiti sa štovateljima Božjim. Netko može razviti kozmičku privlačnu silu razmišljajući o Bogu i svecima. Netko može privući određenu osobnost duboko se koncentrirajući na nju. Radi toga treba misliti o velikim ljudima. Ako svoje misli usmjerimo na loše ljude, privlačit ćemo njihove kvalitete ukoliko nismo snažniji od njih. Ako je naše čitavo srce s nekim, privlačimo sve nedostatke i sve dobre osobine te osobe.

Magnet ima pozitivan i negativan pol kojima privlači komadiće željeza ili čelika unutar određenog polja. Kad magnet protrljamo o komad nemagnetiziranog željeza ili čelika, oni se također magnetiziraju. Ljudi, također, mogu postati magnetizirani bliskim druženjem s magnetičnim osobama kojima daju svoju duboku pažnju punu poštovanja i ljubavi. Najprije bi trebali odlučiti koju vrstu privlačne sile žele i zatim pronaći ljude koji je posjeduju. Primjerice, ako doživljavate neuspjeh i želite uspjeh, družite se i rukujte koliko god možete s onima koji su ostvarili uspjeh u svom poslu, umjetnosti ili zanimanju. Rukovanjem se stvaraju dva magneta: gornji, duhovni magnet s dvije glave, i donji, fizički magnet s dva para stopala kao polovima. Spoj dlanova u rukovanju oblikuje zajedničku neutralnu točku te krivulju za gornju i donju privlačnu silu.

Što se događa kad se rukuju duhovni čovjek koji ne doživljava uspjeh i imućan poduzetnik koji je duhovno slab? Kroz dva para stopala koja čine dva pola jednog magneta razmjenjuju fizičke kvalitete. Kroz dvije glave koje čine dva pola drugog magneta razmjenjuju mentalne kvalitete. Ako takvi ljudi dođu u bliski mentalni kontakt, osim čestoga i pažljivog rukovanja, poduzetnik će postati duhovniji, a duhovni će čovjek postati imućniji pomoću gornjeg magneta. Oni također razmjenjuju i loše kvalitete preko privlačne sile donjeg magneta koji se stvara njihovim stopalima. I na jednog i na drugog mogu utjecati njihove profesionalne kvalitete.

Božanska privlačna sila je sila nad svim silama. Kad naše molitve provale iz našeg srca i Bog napusti Svoj zavjet tišine kako bi nam se obratio, stekli smo božansku privlačnu moć. Svojim se vremenom trebamo koristiti kako bismo razvili duhovnu privlačnu silu i privukli Neuništivog. Razvijte moć kojom ćete privući najvišeg pa ćete onda lako privući i sve manje stvari.


Paramhansa Yogananda (Ostvariti uspješnost)

19. kol 2015.

Magnet za blagostanje



"Život nam postaje bogat samo kada samo zahvalni"

(Dietrich Bonhoefer, luteranski pastor)

Ovaj post počeću  pričom o mudracu koji je prolazio kroz neko selo i naišao na čovjeka koji je imao ogromno bogatstvo, mnogo djece, veliku kuću, puno stoke, pa se požali mudracu da više ne može kontrolisati toliki priliv svog bogatstva i zamoli ga za savjet šta da radi da mu prestane pristizati toliko blagostanje. Mudrac mu je rekao: prestani zahvaljivati. Krenuvši dalje, naišao je na čovjeka koji je bio toliko siromašan da je sjedio potpuno go, ogrnut samo sa malo pijeska preko donjeg dijela tijela. Požalio se mudracu na svoju sudbinu, kukao i  prigovarao na Boga zbog svog stanja, te pitao šta da radi da mu se popravi stanje. On mu je rekao: počni zahvaljivati. Tada je siromah podigao ruke i viknuo: na čemu da zahvaljujem? U tom trenutku je dunuo vjetar i odnio ono malo pijeska kojim je bio ogrnut.

Zahvalnost je bogatstvo, prigovaranje je siromaštvo. Zahvalnošću privlačimo sve više darova na kojima ćemo biti zahvalni, prigovaranjem i kukanjem privlačimo sve više okolnosti koje će nas voditi u neimaštinu.

Svi mi želimo luksuzan život, koji uglavnom i imamo, sve nam je "na dugme", imamo vodu, plin, struju, internet, telefone, ali kada nam dođu računi za te usluge, onda nam se duša "stisne" i teško se odvajamo od tog novca. Malo nas je uopšte zahvalno na tom blagoslovu lagodnog života koji nam je omogućen, zaboravljamo koliko je prijatno imati u svakom trenutku toplu vodu ili grijanje, uglavnom prigovaramo i kukamo zbog tih računa, zbog čega permanentno privlačimo negativnu energiju i stanje grča. Ničim, dakle, ne uzvraćamo blagoslov koji nam je dat.

Mi zaista trebamo osvijestiti sve  blagoslove koji su nam dati, a da bismo stekli naviku zahvalnosti, bilo bi dobro da napravimo popis od bar deset blagoslova i zalijepimo na vidno mjesto, iznad kreveta i sl., ili još bolje, da nabavimo neki "kamen zahvalnosti", kristal ili neki drugi "magični" predmet koji će nam biti podsjetnik za sve blagoslove, koji ćemo prije spavanja i nakon buđenja uzeti u ruke i sjetiti se svih blagoslova koji su nam dati i na istima se zahvaliti. To će nam pomoći da stvorimo naviku zahvaljivanja i sve ćemo više privlačiti okolnosti na kojima ćemo zahvaljivati, onda ćemo se sjetiti da zahvaljujemo na svemu lijepom što nam se desilo u toku dana i tako će se lanac zahvalnosti protegnuti unedogled i navesti na pozitivne promjene životnog stila. Postaće nam sasvim normalno da se prilikom tuširanja zahvalimo za toplu vodu ili prilikom sjedanja u auto da zahvalimo na blagoslovu sigurnog putovanja, kada nam dijete dođe iz škole da zahvalimo što je došlo bezbjedno i zdravo, kada uzmemo prvi zalogaj hrane da osjetimo koliko smo blagoslovljeni što imamo šta jesti ili zahvalimo na onome što želimo, kao da je već tu. Sigurno je da će u naš život početi da dolazi blagostanje, na način koji je nama u ovom trenutku nepoznat. Blagostanje podrazumijeva multidimenzionalni proces u kome sami učestvujemo i na osnovu naše povratne vibre, na osnovu rezultata koje trenutno imamo, možemo sami procijeniti kakva je naša uloga, koliko smo pomogli ili odmogli priliv svih oblika blagostanja u svoj život.

S druge strane, važan je naš stav prema novcu i vrijednostima. Pojedini ljudi zaista imaju predrasude da veliki novac mogu imati samo lopovi i kriminalci, dok pošten čovjek nikada ne može imati dovoljno novca, a skromnost i siromaštvo su vrlina. Za njih je "lopov" svako ko se vozi u skupocjenom automobilu, to su prosto asocijacije infiltrirane duboko u podsvijest, pa čak i kao kolektivni obrazac na ovim prostorima. U skladu s tim, manifestovaćemo samo onoliko obilja koje se neće sukobljavati sa našim uvjerenjima. Možda smo to slušali od svog oca, a kasnije i sami naslijedili taj obrazac koji se energetski i psihološki duboko ukorijenio, uvjereni da nešto ne zaslužujemo, ne možemo imati ili nam ne pripada. To je zaista korov koji ne dozvoljava da u našoj bašti izraste drvo obilja.  Jer, blagostanje nam dolazi od Boga, ne od ljudi, i niko od njih ne može uzeti ono što nama pripada, potrebno je samo da se otvorimo, da sklonimo prepreke iz svog uma i pokažemo da smo spremni primiti te darove kojih ima u neograničenim količinama. Ono što nas ograničava jesu samo naša uvjerenja i ništa drugo, jer mi hodamo po svojoj vjeri i biva nam onako kako vjerujemo. Trebamo zapamtiti da takvim ograničavajućim uvjerenjima izražavamo sumnju u Božiju milost i ultimativno ih moramo promijeniti za naše dobro, pa umjesto tih negativnih asocijacija na nešto lijepo i skupocjeno, bolje je da zahvalimo Bogu što nas podsjeća na svoju beskrajnu riznicu blagostanja u kojoj ima dovoljno za sve.


"Ustanimo i budimo zahvalni, jer ako danas i nismo mnogo toga naučili, naučili smo barem nešto, a ako nismo naučili ništa, barem se nismo razboljeni, a ako smo se razboljeli, barem nismo umrli - stoga budimo zahvalni." 
Gautama Buda



11. kol 2015.

Uvjerenja i emocije - filter stvarnosti

Slika: Heliodor Sunset by Vladimir Kush
Život je igra svjetla i sjene. U Platonovoj alegoriji o pećini, ljudska percepcija života se svodi na ono što pokazuju sjenke na zidovima pećine. Ljudi su cijeli život okovani i zatvoreni u pećini u kojoj gori vatra i čiji plamen stvara odraz ljudskih kretnji.  Izvan pećine postoji prava, sunčeva svjetlost, ali je onima koji su navikli na život u mraku (zabludi) taj izlazak na svjetlo suviše bolan. Onaj koji izađe na sunce, teško da bi mogao objasniti ovima u mraku šta je prava istina. U praktičnom životu je mnogo primjera u kojima, plašeći se svjetla, grčevito tražimo povratak u svoj mrak, jer smo tako navikli  i  uprkos dubokoj patnji, ne želimo na svjetlo. Čak i kada nam život pruži priliku da se oslobodimo, mi ne prepoznajemo zbog čega se to dešava. U suštini, život u pećini je metafora za zarobljenost materijalnim, čulnim i tjelesnim, izlazak na svjetlo je proboj u svijet višeg uma, svijet ideja,  oslobađanje od lažnog pogleda na život. U  psihološkom smislu, to je život diktiran iz podsvijesnih programa koji se izražava jezikom emocija. Svaka emocija je program,  reakcija prema određenoj sjeni na zidu. Danas ćemo možda promijeniti cijeli spektar emocija, od zadovoljstva, ushićenja, do ljutnje, nervoze, bijesa, agresivnosti, tuge i sl., što znači da je naša percepcija stvarnosti subjektivna i podložna promjeni. 

Ako gledamo neki film na tv-u, tužna scena će nas rasplakati. To ne znači da postoji realan uzrok naših suza, već program u nama koji je usađen putem odgovarajućeg uvjerenja. Uvjerenja su temelj našeg operativnog sistema. Iz uvjerenja proizilaze emocije. Bez uvjerenja nema ni emocije. Šta je uopšte uvjerenje? To je psihička energija, mentalni koncept, način na koji obrađujemo određene informacije. Sve što izaziva određenu reakciju u nama, znak je da imamo taj program. Mi smo kolektivno programirani da na gubitak bliske osobe reagujemo tugom i suzama. Ali to ne znači da je to jedini mogući način reagovanja i da je to ispravno. Naša vezanost i ovisnost o drugima uslovljava takve reakcije, odnosno, u njihovoj pozadini je utisnuto uvjerenje da nas fizičko prisustvo određene osobe u našem životu čini sretnim, cjelovitim, potpunim i sl. Nekada se desi da gubitak partnera kompenziramo tako što grčevito tražimo novu "metu" za koju ćemo se zalijepiti i jedino možemo "normalno" funkcionisati kada smo zalijepljeni za nekoga. 

Stvarnost  jeste iluzija, odnosno, način na koji doživljavamo svijet je iskrivljen, nepostojan. Jer, stvarnost se mijenja u skladu sa udaljenošću koju prelazimo od jedne emocije do druge. Naša lična vibracija nepogrešivo govori o dominantnoj emociji i uvjerenju koje iza nje stoji i to je filter naše stvarnosti. 

U svojoj knjizi "Traži i dobićeš" E. i J. Hicks su iznijeli sljedeću skalu emocija: 

  1. Radost/Znanje/Moć/Sloboda/Ljubav/Poštovanje
  2. Strast
  3. Entuzijazam/Žudnja/Sreća
  4. Pozitivno iščekivanje/Uvjerenje
  5. Optimizam
  6. Nadanje
  7. Zadovoljstvo
  8. Dosada
  9. Pesimizam
  10. Frustracija/Razdražljivost/Nestrpljivost
  11. „Ophrvanost“
  12. Razočaranje
  13. Sumnja
  14. Zabrinutost
  15. Svaljivanje krivice
  16. Obeshrabrenost
  17. Gnjev
  18. Osveta
  19. Mržnja/Jarost
  20. Ljubomora
  21. Nesigurnost/Krivica/Nedostojnost
  22. Strah/Tuga/Depresija/Očaj/Bespomoćnost
Svako od navedenih emocionalnih stanja ima u pozadini sebi srodno uvjerenje i vezano je za odgovarajuću sliku iz spoljnog svijeta, odnosno našu percepciju te slike. 

U kontekstu zakona privlačenja, željeno se ispunjava tek kada se ne nalazi u filteru naših uvjerenja, zakačeno za neku emociju. Često se nailazi na pojam "otpuštanje želje", nevezivanje za željeno, a svjedoci smo da nam nešto dođe tek kada više o tome i ne mislimo, odnosno, nemamo nikakav mentalni stav niti je naša psihička energija fokusirana oko toga. 

Činjenica, ponovljena bezbroj puta, je  "kako zračimo, tako i privlačimo", jer naše dominantno uvjerenje, odnosno emocija vezana za njega, će privlačiti sve više i više takvih okolnosti, jer je to naš unutrašnji vid stvarnosti. Odnosno, iluzija takve stvarnosti će nam se činiti sve realnijom. Na primjer, ako smo podozrivi i nepovjerljivi, uvijek ćemo u ljudima pronalaziti razloge zbog čega ćemo opravdavati svoje uvjerenje, i zaista će nam se činiti da uvijek privlačimo ljude kojima ne možemo vjerovati. To će biti naša subjektivna stvarnost. Ako smo razočarani u ljude, ljubav, život, sve više razočarenja će dolaziti k nama, jer ništa osim toga ne možemo propustiti kroz naš filter, ono fino nećemo rezonovati, jer naš subjektivni vid nije podešen da vidi te fine slojeve. Što nam je vibracija niža, to ćemo uočavati ono "lošije" i obrnuto. Izađemo li na ulicu nervozni i agresivni, u svakom ćemo pokretu oko nas pronaći nove razloge za nerviranje, nećemo naći mjesto na parkingu, naići ćemo na gužvu u saobraćaju, neko će nam stati na nogu u trgovini, primijetićemo da se ljudi u gradskom prevozu ne kupaju ili vole jesti bijeli luk, a vrijeme je tako loše da je nemoguće osjećati se dobro. Tako će naša vibracija da pada sve niže i niže i podržaće naše uvjerenje da je spoljni svijet kriv što se tako osjećamo. Naša subjektivna stvarnost će zaista djelovati kao takva i na kraju možemo ocijeniti da nam je dan bio grozan, nikakav. Što više takvih dana propustimo u svoj život, više ćemo se ukorijeniti u navici, više postajemo rezonantni sa neželjenim nego sa željenim okolnostima.  

Naše emocije i uvjerenja su unutrašnja molitva. Možemo mi željeti nešto, na primjer, novi automobil. Ali, prva reakcija, prva misao na novi automobil će nam nepogrešivo reći o našem uvjerenju i emociji koja je presudna. To je filter kroz koji nam dolazi stvarnost. Možemo uzeti stvarnost kao krutu materiju, uvjerenja su poput cjediljke za čaj. Što je naša vibracija niža, ona je gušća, percepcija je uža. Više vibracije su rjeđe i raspršuju se na širi prostor, vezane su za širu percepciju stvari. Kroz širu percepciju (cjediljku) smo sposobni da propustimo i akumuliramo više "stvarnosti", niska i gusta vibracija sprečava dolazak bilo čega novog u naš život, drži nas u stagnaciji i opšti kvalitet života je slab. 

Na skali emocija, strah, tuga i depresija imaju najnižu i najgušću vibraciju. Kroz njih ne možemo protisnuti ništa lijepo u našu realnost. U toj realnosti ništa nema svoju ljepotu, ne možemo ništa dati niti primiti, čini nam se da smo stalno uskraćeni, a ustvari ni sami ne dajemo ništa. U drugoj realnosti, kako naša vibracija raste, primjećujemo ljepotu svuda oko sebe, raste naša potreba da dajemo bez očekivanja čime se otvaramo i za mogućnost primanja.  

Mnogi od nas žele ljubav i partnerstvo, ali kada se to desi, začas dođe do pada vibracije i problema, teško se opstaje na duže staze. Kada dođe do raskida, obavezno je tu tuga, depresija i očaj. Mi ne vidimo da su naša uvjerenja, baza našeg sistema, doprinijeli tome. Kroz odnose sa drugima mi bismo trebali da ih osvijestimo i prevaziđemo. Svaki put, kada se suočimo sa problemom i preprekom, to je prilika za rast i znak da treba da se mijenjamo. Mi se ne trebamo mijenjati radi partnera, već radi samoga sebe. Kada se mijenjamo radi partnera, da bismo mu udovoljili i ugodili, tada padamo na nižu vibraciju i sve više se ovisnički vezujemo, gubimo samopoštovanje i partnerovo poštovanje. Kada se mijenjamo radi sebe, da bismo popravili svoje slabosti i promijenili štetna uvjerenja, tada podižemo svoju vibraciju, sve više imamo ljubavi prema sebi, raste nam samopoštovanje i partner nas automatski više poštuje. To znači da nećemo stahovati od stvaranja slobodnog prostora između nas u kome će da tinja sila privlačnosti.  Kada podignemo svoju vibraciju, nećemo se plašiti gubitka partnera, da ćemo biti ostavljeni ili iznevjereni, dok na niskoj vibraciji strahujemo, osjećamo ljubomoru i privlačimo sve više okolnosti koje rezultiraju ispoljavanjem ljubomore, straha i sl. 

Kada krenemo sa radom na sebi, počinju nam se otvarati vrata, jedna po jedna. Tako i štetna uvjerenja nestaju, ustupaju mjesto drugim, korisnim uvjerenjima. Nekada se to dešava na teži, nekada na lakši način. Možemo, prilikom čitanja neke knjige, naići na samo jednu rečenicu koja će da "klikne" neko dugme u našem sistemu i poslije toga jednostavno više nismo isti. Trebamo uporno raditi na sebi i ne odustajati od sebe. Knjige i tehnike ili ljudi koji su nam neophodni uglavnom pronađu nas, iako naizgled djeluje da smo mi njih pronašli. Sve se dešava u pravom trenutku i sve odgovara našoj trenutnoj vibraciji. Problem je što nama nedostaje fokus na sadašnji trenutak, jer uvijek živimo u prošlosti ili budućnosti, pa ne raspoznajemo svrhu onoga što nam je trenutno prisutno u životu. Pravi odgovori su nekada maskirani u naizgled sitnim i nebitnim stvarima. Ima jedna Rumijeva izreka koja kaže: "otkrio sam tajnu okeana posmatrajući kapljicu vode".  

Možda nismo dovoljno svjesni koliko je fokus važan i moćan. Primjera radi, poznajemo neku osobu cijeli život,  imamo prijateljski odnos prema njoj, potpuno lišen bilo kakvih ljubavnih ili seksualnih pretenzija, ali u jednom trenutku se dešava da se zaljubimo u tu osobu i naš fokus sa prijateljstva pomjeramo na ljubav. Ta osoba je ista kao što je oduvijek bila, ali pomjeranje fokusa nama mijenja percepciju stvarnosti i život nam se odjednom čini ljepšim pored te osobe.  Fokusiranjem na nešto drugo mi smo promijenili percepciju stvarnosti. Fokusiranje je investiranje mentalne energije koja je suštinski moćna krativna sila, ako je znamo koristiti. Ako je rasipamo tako što vrtimo neku sliku iz prošlosti i mislimo da je bilo što nije bilo, da nije bilo ovako, da je bilo onako, da sam rekao ovo a ne ono, sad bi bilo onako a ne ovako, to je kao da želimo ići naprijed, ali držimo nogu na kočnici. Takve propale mogućnosti trebamo eliminisati iz fokusa, jer sve što je bilo u nekom trenutku jeste savršeno odgovaralo tom trenutku i  trebamo ga prihvatiti kao dio svog razvojnog procesa.