10. lip 2016.

Prečice ka Bogu


Kada nađete Svjetlo unutar sebe
znat ćete da ste uvijek bili
u središtu mudrosti.
Kako zadirete dublje u onoga koji istinski jeste
punog lakoće, zbrke,
strahova, težnji i iskrivljenosti,
naći ćete pravog, živog Boga.

Reći ćete:
"Znao sam te čitavog života,
i zvao te raznim imenima,
Zvao sam te majkom, ocem i djetetom,
Zvao sam te ljubavnicom,
zvao sam te suncem i cvijećem.
Zvao sam te svojim srcem
Ali te nikada do sada nisam nazvao samim Sobom."


Emanuel-Duhovne poruke




Bog stalno kuca na naša vrata i pokazuje se kroz bezbroj svojih lica, u svakom trenutku smo u kontaktu s njim, neko od nas je svjestan toga, dok neko nije. Od ogromne riznice njegovog izobilja dijeli nas samo jedan paravan neznanja i nesvjesnosti, zbog čega često osjećamo da smo u mraku, jer smo odvojeni od našeg nefizičkog ja. Da bismo spoznali njegovo sveprisustvo, ne moramo nigdje otići, niti učiniti ništa spektakularno, dovoljno je da unutar sebe upalimo prekidač i počnemo stvari posmatrati na pravi način, odnosno da u svemu uočimo božansku svrhu. Ne moramo to nužno gledati kroz prizmu religije kao posrednika koji nam se nameće kroz ekskluzivno pravo da nas poveže s Bogom, jer od našeg senzibiliteta najviše zavisi na koji način ćemo to učiniti. U prvom redu moramo biti svjesni da nam posrednik ne treba i da možemo razviti divnu komunikaciju sa božanskim sveprisustvom kad god želimo.  

Kao ljudi koji žive na nivou materije, logično je da imamo svoje želje i potrebe, ali smo često blokirani za njihovu realizaciju iz nekih razloga.   Često imamo loše odnose sa bliskim ljudima, roditeljima, djecom, partnerom, živimo u napetosti i "na silu" vučemo te neke odnose, ali unutar njih nema pravog jedinstva. Takođe, nerijetko upadamo u finansijske neprilike i petljamo na sve strane sa raznim karticama, kreditima, dugovima, neplaćenim računima i kad sumiramo svoj život, imamo jedan priličan kolaps koji držimo pod kontrolom. 

Čovjek je biće želja i imati želje nije nikakav grijeh. Iako su nam u novije vrijeme postala dostupna razna štiva o tajnama i zakonu privlačenja, velika većina ipak ne može da ih stavi u službu svojih želja, jer je problem u blokadama. Blokade su posljedica neznanja, a neznanje je prije svega vezano za nepostojanje svijesti o božanskoj sveprisutnosti. Primjera radi, Bog nam je pokucao na vrata kroz naše dijete, mi smo se vezali za dijete kao osobu i nismo uočili božansku svrhu, da je dijete kanal ljubavi između nas i Boga. Bog nam je omogućio da kanališemo svoju ljubav na razne načine, ali mi to nismo prepoznali. Dao nam je partnera, mi smo ga ugušili svojim strahovima, kontrolom, ljubomorom. Dao nam je, i konstantno nam daje "nafaku", opskrbu. U svim tim blagodetima je lice Boga. E sad, mi stalno želimo više i bolje, ali ne znamo zbog čega je to tako. Naše nefizičko ja konstantno osjeća čežnju za Bogom. Naše grubo, fizičko ja rezonira određenu želju ali je nesvjesno te čežnje i ne zna odakle potiče želja. Zbog toga teži za čulnim zadovoljstvima koje nam nakratko može obezbijediti novac, auto, hrana, ljubavnik...Kada bi nam Bog udovoljio u tim stvarima do kraja, mi bismo za kratko vrijeme stvorili "hibridne" generacije koje ne znaju za ljubav. Ljubav je usko vezana za čežnju za Bogom. Kada volimo svoje dijete, mi čeznemo za Bogom, neki od nas su toga svjesni, neki nisu. Isto tako, i ljubav prema partneru je kanalisana božanska milost. Odnos prema Bogu oslikava naš odnos sa partnerom. Odsustvo Boga (u našoj svijesti) čini da se fokusiramo na partnerove mane i činimo da one sve više narastaju, dok božansko prisustvo čini da smo fokusirani na partnerove vrline tako da njegove mane mogu potpuno da se nuliraju ili postanu beznačajne. Nedostatak "slatkoće" u braku ili vezi je najbolji indikator odsustva Boga.  Tako je u bilo kom segmentu života, uvijek imamo vagu na kojoj možemo izmjeriti taj intenzitet božijeg prisustva. U finansijskom smislu, ako u našoj svijesti o novcu ne postoji Bog kao izvor obilja, nama će novčanik biti vječno prazan, ali isto tako, i ako je pun, mi ćemo ga gledati očima straha i uvijek će nam se činiti da nemamo dovoljno. Dakle, s obzirom da nas Bog voli, on nam uskraćuje neke stvari i ne dozvoljava nam pristup njima dok ne osvijestimo naprijed navedeno i čini to za naše najviše dobro kako bi spasio našu dušu.  Sve se, ipak, dešava onako kako je najbolje za nas, ma koliko se to činilo apsurdnim. 

Da bismo zaista ostvariti svoje želje i potrebe, moramo "uvjeriti" Boga da smo "bezopasni" i da ćemo to znati primiti na način koji nije opasan za našu dušu.  Jer, puko udovoljavanje našim željama može nas brzo odvesti u propast.  U tom smislu, trebamo biti zahvalni na onome što smo dobili i na onome što nismo dobili. 

Što se tiče popularističkog pristupa zakonu privlačenja, tu je Bog ipak postavio rampu i jasno zašto je tako. Da, činjenica je da možemo ostvariti sve što poželimo. Ali, isto tako činjenica je da moramo imati ključ za to. To je kao da stojimo pored sefa punog dragocjenosti, ali kakva nam korist ako ne znamo šifru za otvaranje istog. Generalno gledano, ako prosječan čovjek, po zakonu privlačenja, poželi da ima milion eura i ako istog trenutka s neba padne taj milion u njegove ruke, da li bi to baš bilo dobro za njega? Sa aspekta rješavanja egzistencije, vjerovatno bismo imali doživotno riješen problem preživljavanja i ta jedinka ne bi morala ništa da radi. Velika većina razmišlja na taj način kada bi se nekako domogli nekih miliona da ne moramo ništa raditi, da riješimo stan, automobil, egzistenciju i isključimo mozak za sva vremena. Mnogi uporno mantraju i rade afirmacije, vizueliziraju bogatstvo, dok se Bog vjerovatno smije. 

Mudar čovjek teži da ima posao koji će omogućiti da slijedi svoju strast.  Najbogatiji ljudi na svijetu su  muzičari, glumci, pisci, jer oni rade posao koji vole i gdje mogu do kraja slijediti svoju strast, u potpunosti osloboditi svoju kreativnu energiju sve do zvijezda. Zato takve ljude i nazivamo zvijezdama. U vezi s tim, kada je riječ o afirmacijama, mnogo je djelotvornije uputiti želju za poslom koji će nam omogućiti adekvatan protok kreativne energije nego moliti da se domognemo nekih tamo miliona. Bog voli ljude koji stvaraju, ali kada to rade sa ljubavlju. Većina nas imamo posao koji ne volimo, radimo rutinski i stereotipno, iščekujući kraj radnog vremena, noseći svoje sumorne misli na posao i sa posla.  Količina oslobođene kreativne energije i ljubavi je na niskom nivou, odnosno - radimo posao bez strasti. E sad, nadolazimo na odgovor na pitanje zašto je za novac odgovorna naša druga čakra koja je vezana za seksualnu energiju.  Seksualna energija je životna, krativna energija. Ona nam omogućava produktivnost i reproduktivnost. Naše dijete je plod te energije, ali isto tako knjiga koju smo napisali, slika koju smo naslikali, haljina koju smo sašili. Sve su to naši produžeci. Novčana energija je neposredno vezana za količinu oslobođene strasti u poslu. Ne količinu uloženog fizičkog/mentalnog napora, već strasti u smislu kreativne, stvaralačke energije, odnosno radosti stvaranja djela. Tu dolazimo do božanske iskre u nama. Ona je čista, treperava radost koja igra u našem srcu. 

Može biti uspavana i netaknuta, tačnije, mi je nismo svjesni. Zato nam Bog s vremena na vrijeme šalje ljude, ljubav, djecu, partnera kroz koje oživljavamo tu iskru. Ti ljudi su naše prečice ka Bogu. Kada bismo kojim slučajem znali da volimo sve oko sebe ljubavlju kojom volimo svoje dijete, lako bismo razumjeli funkcionisanje univerzuma i bilo bi nam dostupno bukvalno sve što je u Božijoj riznici. Ovako, stisnuti i zatvoreni, u stanju smo da primimo samo djelić njegovog izobilja.